Lillian Q

Ohne Dich

— Autor lillianq @ 21:52
180 dana te videla nisam.
I svi su mi bili tužni i sivi.
180 noći glumim da živa sam.
Kad mora, bez svetla može da se živi.

4.320 sati te ljubila nisam.
Svaki sat duži od same večnosti!
Žedj pustu trpim usana suvih.
Dokaz sam da se preživi bez tečnosti.

259.200 minuta te grlila nisam.
Telo te kune. Srce, duša – brane.
Gladna te do boli, svetu dokazujem
da čovek može da živi bez hrane.

15.552.000 sekundi suze me guše
i već se priča od uha do uha
da živi sam dokaz, al jedva živi,
da se preživi i bez – VAZDUHA!

Sve si moje! Najmoje!

Srećan Ti rodjendan, Andjele moj jedini
 


Još uvijek sanjam...

— Autor lillianq @ 17:03
Sunce - sija iz očiju mojih kada u tvoje gledaju. Dugo me Sunce ogrejalo nije.

Mesec - je biserni osmeh usana ljubljenih. Predugo me tvoje ljubile nisu.

Ptice - su pesma duše moje kada sa tvojom razgovara. Koliko dugo poj ptica čula nisam.

Oblaci....
 
Oblaci  - su dah moje patnje ... i molitva moja. Moji sakupljeni uzdasi i nade. Snovi moji svezani u džakove. Šareni baloni puni maštanja. Želje duše moje podignute na nebo i poslate ka tebi ... preko Fruške ... pa malo ušreh ... na Zapad ... pravcem kojim smo milionima puta prolazili. Ja tebi ... i ti meni...
 
Oblaci su jastuci mojih milovanja. Pogledaj koliko ih je!
 
Pusti ih. Spusti. Uzmi! 

Razvedri ovo proleće. Dodji!

Darivaj oči. Celivaj usne. Ispuni. Izleči!



Strahinja

— Autor lillianq @ 15:08
Čuh pre neko veče od pametna čoveka: “Tačkice u životu ne možeš povezati gledajući unapred. Ali, kada pogledaš unazad, sve je tačno na svom mestu i sve ti je kristalno jasno.“ Jasno - zašto su se neke bolne stvari desile i gde su zapravo trebale da te usmere. 

Samo treba verovati. Sebi. Bogu. Sudbini. I dopustiti srcu da te vodi. Čak i kada ti se čini da te vodi kroz bespuće. Kuda moraš prvi nogom zakoračiti. Veruj!

Ja, u suštini, slušam svoje srce. I upravo gazim kroz šumu bez putokaza. Verujem. Sebi. Bogu. Sudbini. Ponekad ta vera nakratko splasne. Često sam uplašena. I moja deca, nažalost, sa mnom proživljavaju te trenutke.

Zato moram verovati da greh koji mi se čini da činim katkad prema svojoj deci, posebno prema sinu, vodi nekud ... njih i mene ... u bolje sutra. 

Strahinja, sine jedini, lavu mamin goropadni ... dobre duše ... oprosti mi ...
 (Dalje)

Powered by blog.rs