Lillian Q

Pliva patka preko Save

— Autor lillianq @ 17:00

Darvinovski, slučajno, otkrila sam novu vrstu "pataka". Nisu lepe na oko a još im je manje privlačan ukus. No, Srbi (i ini stanovnici ovog našeg parčeta Planete) očigledno vole da ih uzgajaju. I ide im od ruke.

Mnoooogo"pataka" pliva preko Save i ... pa, nosi pismo. Na vrh ste mi glave. A u tom pismu, sigurna sam, piše

Ljudi Božiji - dokle ćete više!


Zbogom

— Autor lillianq @ 21:09
 
Vidi ...
 
Ispričaću ti sve što mi rekao nisi.
Znam iz kog je grada. Zoveš je „Zlato“. Ne boli puno. Tako si oduvek zvao sve one kojima ti mrsko ime da pamtiš, nadimak smišljaš. Biće ih još.
Ako! Bog ti dao. Uživaj.

Reći ću ti onO  što ćeš uskoro sasvim izgubiti iz vida.
Imaš srce. Toplo kao dah detinji. I umeš da voliš! Lep si kada voliš, jako. Najlepši! Ovako, samo si jedan od mnogih. I ime ću ti, nadam se, zaboraviti.
Ako! Pomoći će mi BoG.  Zaslužio si.

Neke stvari ne smem da ti kažem – mada ih opasno slutim.
I duša me boli. Jer tvoj sam andjeO čuvar do sada uvek bila. Samo znam da tada neću biti kraj tebe. Sebi sam obećala!
Žao mi je, veruj, iskreno. Ali - ne mogu. Neka ti pomogne ona kojoj zavidim. Jedinoj.

Reći ću ti ono što moram jer, očigledno, nisi dovoljno hrabar da me pustiš muški.
Dugo već zri u meni jedna reč ... natapaju je suze Moje mesecima ... nalivaju kao seme suncokretovo svako slovo njeno ...  otežala je od roda ...
 
A sada je, evo tu, uzrela sasvim na usnama mojim - i, znači kraj...

ZBOGOM!
 
... noćas će nebo biti puno zvezda padalica ... i moja je zvezda medju njima ...
 


Irski običaji

— Autor lillianq @ 13:20

Gledam pre neki dan River dance na You Tube i Irish tap dancing, pa naivno pomislim – „A što ne bih! Igrala sam godinama. Ritam mi u nogama čeka izazov!“

Pa poskočih.

Noga levo, noga desno ... kao Sima Strahota u crtanom ... škljoc ... koleno ... nije važno ... Hop ... uf, majku mu, odlete mi papuča, trebala sam se prvo izuti ...  kuku, ode hibiskus ... poklon od tetka Rozike ...  škljoc, ode levi kuk ... poklon majke prirode  ... i dokaz godine berbe ...

"Zvrrrrrr" – zvono na vratima. Komšija.

„Jel’ sve u redu komšinice? Čujem neki lom kod vas?“

„Jeste komšija (puf-puf-puf, jedva da nadišem) ... Deca ... znate kako je (puf-puf, sa mene lije, a na licu osmeh od kog vas boli iza ušiju. Lažnjak broj 10) ... sve je u redu ...“

„Da, da ... dooooobro ... paaa, idem ja onda ...“ – progovara komšija a pogledom kao lasom preko moga ramena pokušava uhvatiti nekog ili nešto u mom stanu.

Ideš, dašta nego ideš. A idem i ja. Ne vredi, ostarilo se ...

Pa rešim da pozovem Mladena na poštovanje drugog irskog običaja.

Ispijanje piva u hladovini bašte obližnjeg kafića.

E, ovaj je već bolji.

A vi, kako hoćete


Problemi sa WINDOWS 2010

— Autor lillianq @ 17:37
 
Moja prijateljica Olga već danima živi u Nervozi jer ima problema sa WINDOWS 2010. Ona ih, naime, čitave nedelje farba u žuto a stara zelena stalno i iznova izbija. Sad, da l' je do modela prozora ili do verzije upgrade-a, (iliti farbe), ne znam. Nisam pametna.

Ja, koja živim u Tuzi već neko vreme (a Tuga i Nervoza su kadgod bile ista država dok u modu nije ušlo ovo separatisanje pa se i nji' dve razdvojiše jedna od druge. Kao, bolje će narodu biti tako. Ali, teško da neki boljitak od toga pošten svet vidi) pokušavam da shvatim – šta je zapela toliko so_tom žutom kad je to ionako oduvek bila moja boja, a ne njena. Njena je zelena! Al ajd, bud' sad pametan pa joj (do)kaži štogod. Tak'oj nervoznoj.  Što bi babe kaz'le - živčanoj. Da me još umaže kak’a je.

Odustah od Olge, pa krenuh put Anje - koja mi od skora živi u Brizi (neznatno posle Tuge i Briga se separatisala od Nervoze ali, opet kažem, običan svet teško da oseća neku razliku), da vidim kako je i je l' još sluša „Deca su ukras sveta...“ tešeći sebe kako je zarad dece donela pravu odluku ... a na svoju štetu ... pa da nas dve zajedno, lepo, uz čašu crna vina ... lakše odemo ... u d... na vašar.

A svi znamo koji grad (ovdašnji) je najpoznatiji po Vašaru.

I eto. Nekada su (i neke) svi putevi vodili u Rim. A mene moji, kojim god da krenem, odvedu ravno u ... na Vašar. Pa di je tu pravda. Nekom Rim, nekom ...
 
Ako očekujete ovde neku poentu – džaba ste navraćali (k'o što Olga džaba farba one njene prozore. Al  nećemo je dodatno sikirati).

Nema ovde poente. Odselila se u Ljubav. Zauvek je, zapravo, i živela tamo. A za tu državu vam je potrebna viza. Ja je, eto, nemam.  Još uvek.

Kažu, nije mi se srce iščistilo dovoljno. Pustiće me. Kadgod. Opet.
 
Ajd baš da vidimo!

Zašto su okeani slani

— Autor lillianq @ 22:33
 
Kit je jedan zavoleo zvezdu,
videvši je sa dna okeana
kako sjajna, lepa i visoka
trepće dole, blago nasmejana.

Zaronio u tišine usred Tihog okeana
pustio je suzu krišom. A suza je, znate, slana!
Jao, jao, jao-jao-jao ...

Probao je skočiti do zvezde,
mada nije bilo šanse neke,
da je ljubne, da je takne nežno,
da joj šapne reči blage, meke.

Tužan plače u dubini Atlanskoga okeana
suze slane roni golem, oko njega voda – slana!
Jao, jao, jao-jao-jao ...

Predlag’o joj da se ona spusti
medju zvezde, na dnu okeana.
Prob’o besan da je sruši repom.
Stoji zvezda kao zakovana.

U Indijskom okeanu probao je naći leka
slane suze roni stalno, teku suze kao reka.
Jao, jao, jao-jao-jao ...

Tada reši da je vodom zgasne.
Mlaz je vode ispustio snažno.
Voda skoči, ali dole pade,
zvezda stoji i treperi važno.

Do Severnog okeana smišljao je šta da radi
a dok plače, santom leda uzavrelo srce hladi.

Plakao je, plivao je, preplivav’o okeane.
Od tih suza sasvim slanih – sad su slani okeani.
Jao, jao, jao-jao-jao ...


Powered by blog.rs